Citrus curd

Ukoliko vas ne zanima nesretni događaj i priča uz happy end "skrolajte" dolje direkt na recept. :)

(Sve je počelo sa nesretnim žumanjcima. Naime, planirala sam napraviti prijateljici za rođendan malene španjolske tradicionalne kolačiće tzv. Yemas de Santa Teresa ili Žumanjci Svete Tereze. Ona je inače luda za španjolskim jezikom i kulturom tako da su mi se činili baš idealnima za poklon. No, sve je krenulo nizbrdo. Ja bila živčana i sva u strci i mislila da će to u sat vremena sigurno biti gotovo, nema tu puno filozofije, skuham sirup od šećera i vode, ubacim žumanjke, kuham dok se ne zgusne, ohladim, oblikujem i uvaljam u šećer. I tako stavila kuhati sirup od šećera i vode dok se ne zgusne, mislila trebat će mu 20 minuta, kad ono dođem i vidim karamelu pred sobom. Uuuuffff! :-O Sve u sudoper. Zatim sam entuzijastično opet sve stavila kuhati, znači sirup i vodu i pazila da mi se opet isto ne dogodi. Ok, malo ohladila, ubacila žumanjke i stavila kuhati u manju posudu mješajući sa pjenjačom i pazeći da žumanjci ne koaguliraju. I opet krenulo nizbrdo, čim sam vidjela da su žumanjci počeli koagulirati maknula s vatre prije nego je prekasno, stavila na stranu, odustavši, i bijesna i sva jadna se spremila i otišla na rođendan s kupovnom čokoladom i ostatkom poklona.)

E da, valjda se trebam po 100-ti put uvjeriti u to da nema ničeg na brzaka i u strci.

I tako je nastao ovaj predivni, osježavajući, ukusan, nježan, kiselkasti, ali u isto vrijeme slatkasti džem od limuna. Nisam htjela baciti žumanjke koji su sutradan još uvijek bili kremasti pa sam se sjetila ovog poznatog engleskog džema (ili kreme) koji sam već jednom napravila ali mi se nije toliko prvi put svidio.
Inače, lemon curd je engleska krema na bazi jaja, najčešće žumanjaka, limunovog soka i korice limuna, maslaca te šećera. U nekim receptima su navedena cijela jaja i kukuruzni škrob kao dodatak. Počeo se koristiti u 19. stoljeću kao alternativa marmeladi, uz popodnevni engleski čaj i njihova tradicionalna peciva tzv. scones. Englezi ga još nazivaju i "lemon cheese" ili sir od limuna. Danas postoje razne varijacije na temu, pa se lemon curd radi i od drugog voća, npr. naranči, malina, ali i tropskog voća poput manga. Dodajemo ga u razne torte, pite, kolače, kreme na bazi slatkog vrhnja, palačinkee! ..sladoled.. - izbor je velik. Vrlo poznati curd od naranči je i Seviljski orange curd.
Malo sam istražila po netu i zatim ovaj svoj prilagodila namirnicama koje imam i svom ukusu i to je to. Zaista nisam očekivala ovakav krajnji rezultat!
Kako kažu "u svakom zlu neko dobro!"

Pišem recept za 1/2 litre citrus curd-a:
1 naranča
1 i 1/2 limun
1 grejp
5 žumanjaka
3 bjelanjka
100 g maslaca
1 manja šalica gustina (kukuruznog škroba)
350-400 g šećera
1 vanilin burbon šećer
listići metvice
1 staklenka zapremnine od 1/2 l

Postupak:
Kako sam imala već napola kuhanu kremu od 5 žumanjaka pomješanu sa par žlica sirupa koji sam morala prije skuhati, odmah sam ubacila sve ostale sastojke i započela sa kuhanjem na vrloo laganoj vatri mješajući cijelo vrijeme sa pjenjačom. I bez ove sasvim male količine sirupa od šećera sigurna sam da je rezultat skoro pa isti. Vrlo je bitno da ako kuhate direktno na vatri da kuhate u posudi sa debljim dnom! Kad se krema zgusnula ulila sam je u staklenku od 1/2 litre koju sam prethodno zagrijala na 100 stupnjeva oko 10 minuta.

Krema ima rok trajanja tjedan dana u hladnjaku! U slast! :-)

Zdravi kolač od naranče - mini tortica

Zahvaljujući Studeni sa bloga TeaTime! napokon sam napravila, sad već nekoliko puta, mini tortice u pravim kalupićima :D. Naime, Studena mi je poslala mini kalupiće za francuske tartellettes i ovom prilikom joj se još jednom zahvaljujem jer su me izuzetno obradovale, hvala ti Studena! :D
Prvi recept koji sam napravila u kalupićima je bio zdravi kolač od naranče. Ovaj recept je potekao od veganskog recepta Musli muffina Mirjane Brlić kojeg sam pronašla na Coolinarici, a ja sam ga malo izmjenila i dodala sastojke po svom guštu. Vrlo je lagan, sočan, mirisan i pogodan za one koji su alergični na jaja i mliječne proizvode. Meni je osobno jedan od dražih obroka za doručak i baš zbog toga što je lagan, nestane doslovce u trenu... :D Moram napomenuti da se ovdje ne radi o rahlom kolaču (u koji inače stavljamo jaja i mliječne proizvode) već više spužvastom, ali ukusnom kolaču. Možete ga također prerezati na više slojeva pa iskoristiti za kakvu finu tortu.
Ovog puta imam i gosta na blogu :D, a to je autor gornje fotografije, Tomo Dubrović. Njemu kolač, meni fotografija, suradnja sklopljena ;)). Njegove radove možete pogledati na ovoj stranici.

Sastojci koju su vam potrebni za kolač kojeg možete peći u uobičajenom kalupu za pitu:

250 g pšeničnog polubijelog brašna tip 850
100 g zobenih pahuljica
1 žlica praška za pecivo
prstohvat soli
1 naranča (korica i iscijeđen sok!)
korica jednog limuna
100 ml biljnog ulja
3 žlice sirupa od bazge (ili Dona sirup bazga jabuka)
4 žlice nerafiniranog šećera (možete i povećati količinu šećera, koristila sam Alnaturin nerafinirani šećer)
100 g tamne čokolade po želji, ili bijele čokolade, a može se i izostaviti u potpunosti (koristila sam Alnatura tamnu čokoladu sa uljem naranče)
300 ml sojinog mlijeka

Za preljev:
džem ili marmelada od marelice

Postupak:
Najprije pomješajte sve suhe sastojke, osim šećera. Zatim pomješajte sve tekuće sastojke i šećer i mutite sve dok se šećer ne otopi. Tekućim sastojcima dodajte naribanu koricu limuna i naranče, pomješajte, pa sjedinite tekuće i suhe sastojke. Čokoladu narežite na sitne komadiće npr. svaku kockicu na 4 djela, a možete usitniti i u multipraktiku. Ubacite u smjesu čokoladu, sve još jednom dobro promješajte i ulijte u namašćen i pobrašnjen kalup za pite. Pecite na 180 Celzijevih stupnjeva oko pola sata ili provjerite vilicom ako je pečeno. Kad je kolač pečen premažite ga sa nekoliko žlica marmelade od marelice. Dobar tek!

p.s.: na gornjoj fotki nema čokolade u kolaču, jer nisam stavila u sve tortice čokoladu...

Keksi od naranče punjeni smokvom i narančom

Slijedi moje sudjelovanje u igri Ajme koliko nas je!. U veljači ulogu domaćice u ovoj igri dobila je Vera sa bloga Delicious for kid's, a odabrana tema je suho voće. Nažalost niti u jednoj drugoj igri nisam stigla sudjelovati.

Odlučila sam se za kekse s okusom naranče punjeni smokvom i narančom. Priznajem da su mi omiljeni, ne samo zbog mirisa već i sastojaka tj. kombinacije smokve i naranče. :)
Vrlo su slični mediteranskim medenjacima koje sam napravila prije nekoliko mjeseci, bez jaja i mlijeka.
Slijedi recept..

Tijesto za kekse:

3 šalice brašna
pola šalice maslinovog ulja
1 naranča
75 g smeđeg ili običnog šećera
par klinčića smrvljenih
pola žličice cimeta
prstohvat muškatnog oraščića
pola žličice soli
žlica praška za pecivo
4 žlice margarina

Koricu naranče naribajte i iscijedite sok od naranče.
Najprije pomješajte brašno i začine. Zatim pomješajte tekuće sastojke, ulje, sok od naranče i šećer. Mješajte sve dok se šećer skroz ne otopi. Zatim tekuće sastojke umješajte u suhe sastojke, dodajte margarin i umjesite tijesto. Stavite na stranu.

Za nadjev:
150 g suhih smokvi
1 naranča

Narančin sok iscijedite. Smokve narežite na sitne komadiće i stavite da se moče oko sat vremena u narančinom soku. nakon toha tu smjesu dobro izmiksajte. Ako je pregusto dodjate još soka.
Tijesto razvaljajte i oblikujte kekse. na svaki keks stavite po žličicu nadjeva od smokve i naranče. preklopite pažljivo sa drugim keksom i tako sve dok ne potrošite cijelu smjesu.
Pecite oko 15 minuta na 180 celzijevih stupnjeva ili dok ne vidite da su pečeni.
Dobar tek!

Cassata siciliana - sicilijanska kraljica

Naziv će vam možda biti poznat ako ste ikad probali kuglicu sladoleda "cassata"..u talijanskom rječniku prijevod za riječ cassata je sladoled s kandiranim voćem.

Cassata siciliana je tradicionalna sicilijanska torta na bazi kreme od ricotte, šećera, ribane čokolade i kandiranog voća, te biskvita Pan di Spagna.
Riječ cassata dolazi od arapske riječi "qas'at", zdjelica, ili od latinske riječi "caseum", sir.
Postoje 2 objašnjenja povijesti ove slastice.
Jedna priča kaže da su je oko 1000. g., za vrijeme najveće islamske vladavine u Palermu, kreirali kuhari Emirove palače, a inspiraciju su pronašli u saracenskoj kuhinji.
Druga priča objašnjava kako pojavu ove torte možemo zahvaliti isključivo dolasku Arapa na prostore Sicilije.
Naime, Sicilija je od 9.-11. stoljeća bila pod arapskim utjecajem. Tako su Arapi sa sobom u Palermo donijeli šećer, limun, cedar, mandarinu, gorke naranče i badem. Vjeruje se da je jednom zgodom Saracen mješao sastojke za Cassatu te u trenutku kad ga je Sicilijanac pitao naziv kolača, Saracen ga nije razumio pa mu je odgovorio "qas'at"! što je na arapskom naziv za zdjelicu. Riječ cassata se također prvi put spominje u prvom sicilijansko-latinskom rječniku iz 14. stoljeća, gdje stoji objašnjenje: cassata - "cibus ex pasta panis et caseus compositus" što bi značilo "hrana koja se sastoji od tijesta i sira".
Kad spominjemo ricottu, ona se na Siciliji proizvodi još od prapovijesti. Međutim, tadašnja Cassata nije bila nalik današnjoj. Za vrijeme normanske dominacije u Palermu je kod samostana Martorana kreirano posebno tijesto Martorana, na bazi mljevenih badema i šećera, te zelene boje koja se dobivala korištenjem biljnih ekstrakta. Na taj način tijesto se nije više peklo. Stoljećima su svećenici i kuhari plemića strogo čuvali tajnu recepta Cassate.
Španjolci su tijekom vremena na Siciliju donijeli čokoladu i Pan di Spagna, spužvasto rahlo tijesto na bazi brašna, umućenih jaja i šećera.
U vrijeme baroka u Cassatu se još dodaje kandirano voće.
U početku ova je slastica bila prvenstveno tradicionalni proizvod sicilijanskih samostana koja se jela isključivo na Uskrs. U jednom službenom dokumentu Sinoda iz Mazara del Vallo, iz 1575. godine saznajemo da je Cassata nezaobilazna za vrijeme blagdana. Sicilijanska poslovica kaže "Tintu e cu nun mancia a cassata a matina di pasqua" ili "Jao onome tko ne jede Cassatu na uskršnje jutro!" :D
Danas postoje različite varijante Cassate, ali su temeljni sastojci poput ricotte, kandiranog voća te laganog biskvita uvijek prisutni. Najčešće je prekrivena glazurom od šećera i posebnim kandiranim voćem čiju je verziju predstavio palermski slastičar Salvatore Gulì 1873. godine u Beču. Od tada Cassata se nije bitno mjenjala.

Slijedi recept iz talijanske kuharice..

Za 8 osoba:

Za biskvit:
150 g brašna za dizana tijesta
25 g gorkog kakaa
1 žličica praška za pecivo
175 g omekšanog maslaca
175 g smeđeg šećera
3 jaja

Brašno, kakao i prašak za pecivo prosijte u zdjelu te promiješajte. Dodajte maslac, šećer i jaja i miksajte sve dok smjesa ne postane kremasta. Okruglu odgovarajuću posudu promjera 18 cm namažite maslacem, prebacite kremu i stavite peći na 190 Celzijevih stupnjeva cca 30-40 minuta. Kad je pečeno ohladite te prerežite na 3 djela.

Za kremu:
450 g ricotte
100 g ribane čokolade za kuhanje
120 g šećera
3 žlice vina Marsala (vrsta sicilijanskog vina)
60 g komadića kandirane naranče
25 g badema na listiće

Za ukrasiti:
šećer u prahu
ribana čokolada
gorki kakao

Pomješajte ricottu sa šećerom, sitno naribanom čokoladom i vinom marsala dok ne bude nalik finoj kremi. Na kraju dodajte kandiranu naranču i bademe na listiće i opet dobro izmješajte.
Prvi i drugi dio biskvita premažite kremom, poklopite sa trećim djelom, posipajte sa šećerom u prahu, gorkim kakaom, te u sredinu nabacajte na grubo ribanu čokoladu.
Torta mora stajati najmanje 8 sati u hladnjaku, ili cijelu noć.
Dobar tek!

Medenjaci - 1. dio

Obožavam medenjake. Nadam se da ih i vi volite. ;)

Čim se spominje med sve mi je nekako odmah slađe. Svijeća s mirisom meda, šampon s medom, gel za tuširanje s medom, mlijeko i med prije spavanja, čaj s medom i puuno toga s medom..na kraju krajeva medenjaci. :DD Prhki, mirisni, aromatični..uvijek dobrodošli.

Ove medenjake iz kuharice "Prirodno i slatko" Jadranke Boban Pejić, koje sam već nekoliko puta napravila razlikuju se od klasičnih medenjaka. Neke sastojke sam dodala i napravila neke izmjene i nastalo je ovo što slijedi. :D
Još jedna samokritika prije recepta, a glasi: budući da ponekad pretjeram u svom eksperimentiranju :(, tako sam i u ovom receptu mrvičak pretjerala s kakaom što se može vidjeti na njima jer su ekstremno tamni. Naime, stavila sam umjesto 2 žlice, 5 žlica kakaa misleći da će biti extra čokoladni a i da potrošim kakao koji već duže vrijeme čami!!!:D
Iako su ispali fino, aromatično, mirisno itd., malo su ipak bili prejaki, pa mi je umjesto tog eurokrema više pasao neki kiseli domaći džem koji će ubiti taj jaki okus kakaa kao npr. u Sacherici spoj marmelade od marelice i čokoladnog biskvita. :) Zato preporučam da stavite 2 žlice kakaa, biti će i više nego dovoljno. Ukoliko se ipak odlučite eksperimentirati sa puno kakaa imajte uza sebe džem ili nešto fino kiselkasto kad ih budete jeli! ;)

Slijedi recept za koji vam treba:

2 i pol šalice brašna (koristila sam polubijelo)
pola šalice meda (koristila sam kestenov med koji je malo gorkast i jači od ostalih)
pola šalice biljnog ulja
4 žlice maslaca ili margarina
2 žlice kakaa ;)!
1 naranča neprskana
pola žličice soli
malo cimeta
3 klinčića
1 žlica praška za pecivo
šalica grožđica

brašna po potrebi

Postupak:

1. Naranču operite i naribajte koricu i stavite sa strane. Zatim iscijedite naranču i stavite močiti grožđice u sok od naranče na par sati. Grožđice će skroz upiti sok. Nakon toga ih izmiksajte da dobijete kremu.

2. Zagrijte na laganoj vatri ulje i med, promješajte dobro i maknite sa vatre te dodajte kremu od grožđica i koru od naranče.

3. Promješajte sve ostale suhe sastojke, dodajte mješavinu meda, ulja i kreme od grožđica te na kraju maslac. Zamijesite tijesto.

4. Tijesto razvaljajte i izrežite u željene oblike te pecite u pećnici na 180 Celzijevih stupnjeva. Kad su pečeni ostavite da se malo ohlade te ih dalje spajajte sa nekim čokoladnim namazom tipa Linolada ili pak sa đžemom.


Dobar tek!