Zobeni keksići sa jabukom i čokoladom

Bok svima!
Dugo me nije bilo dragi moji food blogeri, no to ne znači da ne pratim redovito sve vaše radove i fine recepte koje redovito pripravljate i predstavljate na svojim blogovima. i I iako sam već zapostavila ovaj blog, nekako mi je baš žao da ga zapostavim skroz. Sad opet imam malo više vremena, ali ne zadugo pa ću ovo malo vremena iskoristiti da ispišem jedan fini recept za mekane zobene kekse sa pireom od jabuke i komadićima čokolade. Btw., vani je takvo neko sivilo već danima (bar u Rijeci) koje izaziva laganu depresivu pa je najbolje uhvatiti se nečega kreativnog (ako imate vremena), npr. izrada finih keksi...
Popravak raspoloženja zajamčen ;)))

Prelazim na recept....

Za cca 24 velikih komada keksa trebati će vam:
115 g maslaca
115 g pirea od jabuka (otprilike jedna veća jabuka)
2 žličice džema od kupine (ili marmelade ili nekog drugog džema po želji)
200 g šećera (također po želji, koristila sam od Alnature onaj "valjda prirodni" od šećerne trske koji ima malo specifičan miris i okus)
1 žličica sode bikarbone
1 žličica arome badema
50 ml kipuće vode (da, kipuće :) , malo sam se čudila kud sad kipuća voda?!)
125 g zobenih pahuljica
280 g pšeničnog brašna (ili po želji mješavina raznih vrsta brašna, integralno, raženo, od pira itd...)
prstohvat soli
55 g čokoladnih kapljica ( ako nemate nema veze, ja sam stavila na komadiće sjeckanu mliječnu čokoladu)
1/2 žličice cimeta (koristila od Alnature koji se može kupiti u Dm-u, sadrži 70 % cejlonskog cimeta i 30 % kasija cimeta, na kraju posta pojašnjenje!)

Postupak pravljenja keksića:

1 Najprije dobro izmiksajte pire od jabuke, maslac, šećer i 2 žličice džema dok ne dobijete mekanu i ujednačenu smjesu.

2 U jednoj zdjeli pomješajte sodu bikarbonu i aromu badema sa kipućom vodom i zatim ulijte u prethodnu smjesu od maslaca. Opet sve dobro izmješajte. U drugoj zdjeli pomješajte sol, cimet, brašno i zobene pahuljice i sve to ubacite u tekuću smjesu. Na kraju dodajte kapljice čokolade ili nasjeckanu čokoladu na komadiće.

3 Na pleh na koji ste stavili papir za pečenje stavljajte sa žlicom hrpice smjese pazeći da su dovoljno udaljene, iako se tokom pečenja neće otopiti i ići u širinu već će se napuhati malo tako da je dovoljno 2 cm razmaka. Stavite peći na 200 celzijevih stupnjeva 10 minuta ili više po potrebi i ovisno o vašoj pećnici, te dok keksići mrvičak ne posmeđe.

4 Kad su pečeni premjestite ih na rešetku da se ohlade i počnite degustirati uz šalicu omiljenog čaja! :D

p.s.: 5 Pohranite ih u limenu kutiju!
Napomena:

Pekla sam 2 ture jer mi nije sve stalo na jedan pleh za pečenje, i ostavljala sam dosta razmaka između keksića iz straha da se ne polijepe jedan za drugoga (što mi se jednom desilo, ne kužim u čemu je bila stvar). Soda bikarbona vjerojatno spašava cijelu stvar da se oni napuhnu i zadrže svoj oblik tokom pečenja. 10 minuta je bilo dovoljno da se speku.

Što se tiče cimeta, koristila sam Alnaturin cimet jer je zdraviji od onog običnog kupovnog jer sadrži 70 % cejlonskog cimeta što je veliki udio naspram 30 % kasija cimeta. Naime u industrijskom cimetu je onaj kasija cimet koji između ostalog sadrži jedno eterično ulje, kumarin, za koji je dokazano da u većim količinama šteti zdravlju tj. toksičan je. Ukoliko vaš više zanima o cimetu nastavite čitati, ukoliko ne, ovo bi bio kraj današnjeg posta. :)

članak sa stranice www.zdravlje.hr
Zdravstveni aspekt

Kad se govori o primjeni cimeta u proizvodnji i pripravljanju hrane najvažnija razlika u sastavu obiju vrsta cimetovca sa zdravstvenog gledišta je bitno veći udio spornog kumarina u eteričnom ulju kasije (do 5%) nego u cimeta (0.45%).

Primjena cimeta i kasije u kozmetici također može izazvati negativne učinke i implikacije na zdravlje, budući da se nekoliko sastavnica njihovih eteričnih ulja (cinamaldehid, eugenol, kumarin) nalazi na popisu tvari koje mogu izazvati alergijsku reakciju na koži. Zbog toga se ove tvari moraju posebno i navesti na deklaracijama proizvoda koji ih sadrže.

Kumarin je oksidirani heterociklički spoj i biološki aktivna aromatična tvar koja se može naći u raznim biljkama. Nekada se dodavao kao čista tvar zbog slatko-svježeg mirisa koji podsjeća na sijeno i vaniliju i palećeg okusa s gorkim podtonom. Međutim, zbog dokaza o mogućem štetnom djelovanju na zdravlje, ekstrakti biljaka koje sadrže kumarin, danas su većinom zabranjeni u prehrambenoj industriji. Zbog svojih organoleptičkih svojstava bio je omiljen dodatak duhanskim aromama, što također više nije dopušteno.

Znanstvena istraživanja su pokazala da već vrlo male doze kumarina mogu značajno oštetiti jetra i bubrege, posebno kod osjetljivih ljudi. Dokazano je njegovo hepatotoksično i hemoragijsko djelovanje.

Zbog moguće opasnosti po zdravlje udio kumarina u hrani i zakonski je ograničen. Njegova koncentracija u prehrambenim proizvodima, u koje može dospjeti kao prirodna sastavnica nekih prirodnih aroma i biljnih ekstrakata, ograničena je na maksimalnih 2 mg/kg. Izuzetno je dopušteno do10 mg/kg u određenim vrstama karamela, 50 mg/kg u gumama za žvakanje i 10 mg/l u alkoholnim pićima. Ove granice određene su EU direktivama i međunarodnim preporukama Codex Alimentariusa (FAO i WHO). Ista ograničenja propisana su i našim Pravilnikom o aromama. Prevođenjem ovih brojki na stvarnu primjenu proizlazi da se najviša dopuštena i time bezopasna količina od 2 mg/kg proizvoda može prekoračiti već uporabom 0,05 – 0,1 g kasije. Za isto prekoračenje pri uporabi cimeta potrebna je preko 10 puta veća količina začina.

Prekoračenja dopuštenih količina kumarina već su zabilježena u zemljama EU. Nekoliko proizvoda rižinih pahuljica s aromom cimeta zbog toga je povučeno s tržišta, o čemu su bile obaviještene i sve zemlje članice (putem RASFF).