Domaći čokoladni keksi kao Grancereale con fave di cacao

Duže vrijeme mi se vrzma po glavi napraviti čokoladne kekse, ali da budu djelomično zdravi i napravljeni od kvalitetnih sastojaka koji imaju nekakvu hranjivu/nutritivnu vrijednost. Zobene pahuljice obožavam i kod mene nema doručka bez zdjelice onog najobičnijeg muslija sa suhim voćem i mlijekom. Tu ne mislim na raznorazne kutije industrijskih "sljepljenih" žitarica koje su, da se razumijemo, fine, ali ipak pune nepotrebnih aditiva, šećera i hidrogeniziranih masti koje prehrambena industija nonšalantno dodaje u svrhu "poboljšavanja" okusa, a od kojih mi zaista kasnije bude samo slabo jer su preteške.
Ponekad napravim i sama svoj mix pahuljica pa ih pomješam sa komadićima čokolade, raznim suhim i koštunjičavim voćem i dobijem time relativno jeftin doručak, a s druge strane zdrav obrok. Što se tiče keksa za doručak, jedini koje sestra i ja jako volimo i najčešće kupujemo su talijanski Grancereale. Ona obično odabere one sa kakaom i zrncima kakaovca dok ja uzmem one sa jabukom i lješnjacima. Da ne zaboravim napomenuti, ukusni su i oni Mavrovićevi Irokez keksići, jedina mana im je visoka cijena pa ih ne kupujem baš prečesto.
I tako sam jučer naumila napraviti nešto slično Grancereale čokoladnim keksima. Recept i ideja je potekla od jednog recepta za prhko čokoladno tijesto koje sam upotrijebila u onim čoko butterscotch torticama sa meringom i odmah sam primijetila da me okus podsjetio na nešto vrlo poznato. Još sam podosta izmijenila recept i dobila čokoladne kekse koji nisu preslatki i imaju finu aromu naranče i apsolutno sve što možete tražiti od jednog čokoladnog keksa. :) Napominjem, za one koji ne vole da im zrnca raži i zobi krckaju pod zubima bolje da izbjegnu ovaj recept. :)
Moja seka koja ne voli kerefeke u kuhinji je bila posebno zadovoljna keksima pa mi je to bio dodatan znak da bi se recept mogao većini svidjeti. ;)
Prelazim na recept, za 30-ak keksića debljine 1 cm:

50 g sitnih zobenih pahuljica
100 g raženog brašna
100 g polubijelog pšeničnog brašna T850
60 g rapadura šećera (bio&bio trgovine) ili neprerađenog šećera od trske, Alnatura (Dm trgovine)
40 g kakaa u prahu
125 g maslaca (koristila sam domaći, kupljen na tržnici)
prstohvat soli
1 žumanjak
1/2 naranče (iscijediti samo sok)
1 žlica arome vanilije
100 g čokolade sa 70 % udjela kakaa i uljem naranče, Alnatura (prodavaonice Dm)

Brašna, zobene pahuljice, prosijani kakao, šećer i prstohvat soli pomješajte, dodajte hladan maslac na komadiće te "mrvite" dok ne smrvite maslac sa brašnom da nalikuju krušnim mrvicama. Čokoladu nasjeckajte na vrlo sitne komadiće (ovo je meni najdosadniji dio jer sam ručno sjeckala s nožem :S ), kao čokoladne kapljice. Umješajte u smjesu od maslaca i brašna, zatim dodajte polovinu soka od naranče koju ste ocijedili, aromu vanilije te žumanjak. Oblikujte mekano prhko tijesto te dodajte narančinog soka ukoliko je potrebno da biste mogli oblikovati relativno mekano tijesto. Razvaljajte ga u kobasicu te režite tanke ploškice ili razvaljajte tijesto između nekoliko slojeva prozirne, folije te režite oblike po želji. Neka budu 1 cm debljine. Pecite u pećnici 15-20 minuta na 180 Celzijevih stupnjeva, nema straha da zagore jer je tijesto vrlo zahvalno i ne sadrži puno maslaca.
Još par riječi o neprerađenom šećeru Alnatura ili o rapadura šećeru. Iako će mnogi pomisliti kako je smeđi šećer i bijeli šećer jedno te isto, u ovom slučaju to ipak nije tako. Ako samo probate ovaj šećer uvidjeti ćete razliku između ovog šećera, smeđeg poput onog Muscovado i najobičnijeg bijelog šećera. Ovaj je blago sivkaste boje poput pjeska i ima jedan potpuno drugačiji i manje slatki okus tako da se zaista može osjetiti da se radi o šećeru prerađenom isključivo iz šećerne trske, a ne iz šećerne repe. Po internetu sam pronašla podatke i da je vrlo bogat željezom, a najviše se proizvodi u Brazilu. Ako "uguglate" rapadura naići ćete na još dosta podataka o tom šećeru, ukoliko vas zanima.

Chocolate butterscotch meringue tartellette

Ne znam da li ste primijetili, ali Kraš je nedavno (bar tako sam ja primijetila) izbacio na tržište novi okus Dorina čokolade - butterscotch. Butterscotch je inače vrsta karamele na bazi maslaca, tamnog šećera i slatkog vrhnja. Butterscotch karamelu je prvi puta kreirao i počeo sa proizvodnjom Samuel Parkinson 1917. godine, u Doncasteru u Engleskoj. Tako je danas i najpoznatiji Parkinson's Doncaster Butterscotch u obliku karamel bombona. Što se tiče lingvističkog značenja i nastanka same riječi butterscotch, to scotch na engleskom znači "odsjeći", a pošto se karamela dok je topla reže na komadiće, otud vjerojatno naziv.
Ove butterscotch tortice su bile začas gotove. U 15 minuta sam napravila čokoladno prhko tijesto, nisam čekala da se ohladi i odstoji i to nimalo nije smetalo uspješnosti tortica. Dok su se pekle tortice otopila sam butterscotch čokoladu, dodala par žlica krem sira tek toliko da punjenje bude kremasto kad se ohladi i pošto mi je ostao bjelanjak sjetih se napraviti meringe ili "oblačke". :)
Ne znam ja što sam ja to uspjela umutiti unutra, ali ispale su - malo je reć - savršene!!, kako meni tako i onima oko mene! :D Baš sam stvarno ostala "paf"! :)) Sljedeći put radim duplu količinu! :D

Znači, za 6 tortica će vam trebati:
50 g polubijelog brašna T850
50 g raženog brašna
30 g muscovado šećera
prstohvat soli
65 g maslaca
1/2 žumanjka (e, da, jer za 12 tortica treba 1 žumanjak, a ja sam prepolovila recept)
25 g gorkog kakaa u prahu
par žlica vode

Brašna, sol i šećer pomješajte sa maslacem da dobijete nešto nalik krušnim mrvicama. Zatim, dodajte žumanjak i par žlica vode toliko da možete formirati tijesto te prosijani kakao. Oblikujte prhko mekano tijesto. Razvaljajte tijesto između par slojeva prozirne najlonske folije, to nam služi da ne moramo dodavati uzastopce brašno na radnu površinu dok valjamo tijesto jer ono na kraju može deformirati i isušiti prhko tijesto i same tortice. Utisnite listove razvaljanog tijesta u kalupiće, odrežite višak tijesta na krajevima. Pecite na 180 stupnjeva 10-15 minuta. Izvadite iz pećnice i ohladite.

Za kremasto čokoladno punjenje:
150 g butterscotch Dorina čokolade
5 žličica ricotte ili nekog drugog kremastog sira ili 2-3 velike žlice
1 žlica mlijeka

Čokoladu otopite na pari, dodajte sir i mlijeko, promješajte. Košarice napunite kremom.

Za meringe ili "oblačke":
1 bjelanjak
50 g šećera
1 žličica tekuće arome vanilije

Bjelanjak miksajte sa šećerom i tekućom vanilijom dok se šećer skroz ne otopi. Ne smiju biti prisutna zrnca šećera. Prekrijte tortice snijegom tj. meringom te zapecite dok malo ne potamni na 180 Celzijevih stupnjeva. Trebati će otprilike 5-10 minuta.

Rezultat:
Vrlo čokoladne tortice, čokoladno prhko tijesto sa tekućom ukusnom čokoladnom kremom i zanimljivim oblačkom. :D
Opaska:
Prva mi je najljepše ispala, a ove ostale meringe su malo zagorile. :/ Naime, za ove ostale sam uključila infra red u pećnici da se samo zapeče meringa odozgo, otišla za drugim poslom, vraćam se, i dobro da sam ih na vrijeme izvadila iz pećnice. Ništa, skinuli smo prvi sloj zagorjele meringe i pojele su se sve tortice.

*Možete na kraju dodati i koju svježu jagodu za kontrast okusa i uživanje zagarantirano! :D

Bonèt

Ako mislite da ste do sad probali savršeni puding od čokolade, varate se! ;)))

Predstavljam vam bonet [bu'nɛt] - poznati piemontski i tradicionalni puding sa amaretto keksima i kakaom.

Inače, radi se o vrlo starom receptu čiji počeci sežu još u 13. stoljeće kada se njime častilo bogato plemstvo na svojim banketima. Na piemontskom jeziku riječ bonet označava šešir, a u antici je označavao i kapu za spavanje. Postoji nekoliko teorija o nastanku i povijesti ovog kolača. Ipak, dvije su najpoznatije. Jedna tvrdi kako je ovaj kolač dobio ime po duguljastom bakrenom kalupu u kojem se pekao - "bonèt ëd cusin-a" - tal. "cappello da cucina" (kuhinjska kapa) ili "berretto del cuoco" (šešir kuhara). Ovo objašnjenje se nalazi u pijemontsko-talijanskom rječniku Vittoria Sant'Albina iz 1859. godine. Druga predpostavka nas vodi u brdovito mjestašce Langhe u djelu Piemonta gdje tamošnji stanovnici tvrde da kolač ima takav naziv isključivo iz razloga što se uvijek servirao na kraju obroka, kao nekakav cjelokupni zaključak svega onoga što se pojelo prije tj. kao desert. Isto tako, na odlasku od kuće ili neke lokalne birtije svatko bi obavezno uzeo i stavio šešir ili "bonet" na glavu. Treba napomenuti da postoje dvije vrste boneta - prvotna i tradicionalna verzija, tzv. bonet alla monferrina, bez kakaa koji je tada bio još uvijek nepoznat Europljanima. Tek sa otkrićem Amerike i pojavom kakaa u 15. stoljeću nastaje bonet kakvog danas poznajemo. Daljnjem razvoju pijemontskog boneta zasigurno je pridonijela i pojava orašastih plodova bez kojih ne bi bilo niti današnjih amaretto keksa, još jedan pijemontski specijalitet o kojem ću govoriti ipak jednom drugom prilikom. Amaretto keksi daju ovom pudingu jedan specifičan gorkasti okus ponajviše zbog udjela "armellina" ili jezgri koje se nalaze unutar bademastih koštica marelice i koje su glavni sastojak amaretta i amaretto likera.
Priprema buneta je vrlo slična, možda i identična pripremi rožate. Ključni dio uspješnosti je u pravilnoj pripremi karamela. E tu sam malo zeznula stvar jer nisam uspjela karamel brzinski rasporediti po cijelom dnu vatrostalne posude pa se na sredini stvorio jedan krug i tako sam stavila peći. Mislim da okusu to nije nimalo smetalo jer je Bonet ispao savršeno, jedino je malo neuredan što možete vidjeti na fotkama. Raditi ću ga sigurno još puno puta i to u nekim drugim okusima tako da za prvi put sam jako jako zadovoljna.

Slijedi recept za 8 osoba:
4 jaja
170 g šećera
50 g amaretto keksa samljevenih u prah (vrlo lako ih je zdrobiti ručno ili sa valjkom)
50 g gorkog kakaa ili običnog kakaa u prahu
500 g mlijeka (u receptu je navedeno baš u gramima pa sam i ja tako izvagala)
2 žlice ruma (može se zamjeniti i jakom crnom kavom ili likerom od kave!)
korica 1 limuna po želji

Priprema
Najprije napravite karamel. 100 g šećera i 2 žlice vode otopite na laganoj vatri dok ne bude zlatne boje poput karamela. Pažljivo još dok je vruć ulijte u odgovarajući pravokutni kalup da se ravnomjerno rasporedi, ja sam koristila vatrostalni kalup, dobro će poslužiti i mali kalupići ili oni za puding ili kuglof.
U drugoj posudi pomješajte 4 jaja sa ostatkom šećera, al nemojte previše mutiti niti miksati. Zatim dodajte mljevene amarette, prosijani kakao, rum, koricu limuna te mlijeko, Još jednom blago izmješajte te ulijte u kalup s karamelom. Posudu s pudingom smjestite u veći lim za pečenje u koji ste ulili vruću vodu toliko da prekrije polovicu kalupa s pudingom. Pecite, odnosno kuhajte sat vremena na 180 Celzijevih stupnjeva. Puding je gotov kad provjerite sa čačkalicom i kada na njoj nema tragova pudinga. Puding skroz ohladite u pećnici i tek onda ga izvrnite na tanjur te dobro rashladite u hladnjaku par sati. Ukrasite sa mljevenim i cijelim amaretto keksima i jednostavno uživajte u trenutku. ;)

P.s.: ako imate poteškoća u pronalaženju i kupnji amaretto keksa, na internetu ima nekoliko domaćih recepata!

Tortice od kave i čokolade

Ovaj kolač me na prvi pogled oduševio, i prije nego li sam ga napravila znala sam da će mi se jako svidjeti okusom. Prvi put sam ga radila u obliku kolača-torte kako je i navedeno u original receptu, a ovaj put sam napravila neke izmjene. Male slatke tortice koje su ujedno i efektnije, uz dodatak zelenog kardamoma koji se izvrsno stopio s aromom kave i cimeta. Inače, jednom prilikom sam u nekom gastro časopisu pročitala kako u nekoj zemlji piju kavu s kardamomom.
Definitivno, najveći ljubitelji kardamoma su Arapi koji su ga tokom svojih "lutanja" po Europi prodavali po vrlo visokoj cijeni zajedno sa ostalim začinima i samim time nam predstavili tu namirnicu (na čemu sam im ja neopisivo zahvalna :D). Arapska kava je obično aromatizirana kardamomom al' često do te točke da umjesto kave dobijete kardamom :DD.... tj. da se više osjeti aroma kardamoma nego li kave. A to nije niti toliko čudno ako obično stavljaju 2 žličice sjemenki kardamoma na 1 malu šalicu crne kave. :O
Arapski ritual kave počinje sa tostiranjem zelenih zrna kave koji se zatim drobe i kuhaju zajedno sa sjemenkama kardamoma, šećerom i ponekad prstohvatom šafrana ili klinčića. Kava se zatim procijedi i ulije kroz mahune kardamoma za još intenzivniji okus.
Napomena: nemojte nikad doma probati tostirati zelena zrna kave osim ukoliko naprosto ne obožavate miris kave kao onaj u pržionici kave :). Prijateljica je isprobala i cijela kuća joj je danima "mirisala" po kavi. :/
Iako kardamom potječe iz Indije i Šri Lanke, danas je ipak najveći proizvođač kardamoma Guatemala koja je započela sa uzgojem 1920. godine. Na nekim područjima te zemlje kardamom je u potpunosti zamjenio uzgoj kave i udio koji je zauzimala kao namirnica.
Kardamom pripada porodici đumbira i postoje dvije vrste, cardamom elettaria koji je u biti zeleni kardamom, označen gore na slici te cardamom amomum koji ima više naziva između kojih i crni kardamom. Sjemenke zelenog kardamoma se suše na suncu i zatim idu u daljnu proizvodnju.
Ako želite napraviti domaću verzju kave sa kardamomom samo ubacite par sjemenki popečenog i zdrobljenog kardamoma u dio "moke" u koji inače stavljate kavu i normalno skuhajte. U protivnom možete skuhati i tursku kavu sa sjemenkama i kasnije ocijediti.
A sad nakon što sam vas dobro ugnjavila sa Arapima, kavom i kardamomom slijedi šećer na kraju - recept za fine, mekane, sočne, čokoladno-aromatične, intenzivno kofeinske tortice prelivene sirupom od kave. ;)
Ovo je ujedno i moje sudjelovanje u mjesečnoj igrici Ajme koliko nas je, čiji je ovomjesečni domaćin Ljilja sa bloga Chocolate dust.

Za tortu pečenu u kalupu promjera 26 cm ili za cca 12 tortica trebati će vam:
115 g maslaca + još malo za namastiti kalup/iće
225 g čokolade za kuhanje
1 žlica jake crne kave
4 jaja
2 žumanjka
115 g šećera muscovado (koristila sam od Enciana, znatno je jeftiniji od Billingtonsa, može i običan šećer)
55 g pšeničnog brašna
2 žličice cimeta u prahu
1 žličica popečenih i zdrobljenih sjemenki zelenog kardamoma
50 g mljevenih badema

Za sirup od kave:
300 ml crne kave
115 g šećera
1 štapić cimeta

Za ukras:
čokoladne dražeje od riže

Najprije sjemenke kardamome izvadite iz mahuna i popecite na suho, čim se počne razvijati miris maknite i zdrobite u mužaru.

Maslac, čokoladu i žlicu crne kave otopite na pari. Pustite da se ohladi.
U drugoj posudi pomješajte cijela jaja i žumanjke sa šećerom. Dodajte prosijano brašno sa cimetom, mljevene bademe, zdrobljeni kardamom i kremu od čokolade. Sve još lagano promješajte i ulijte u odgovarajuće kalupe. Pecite na 190 Celzijevih stupnjeva 30 minuta provjeravajući sa čačkalicom. Za tortice će vam trebati manje vremena, moje su bile gotove za 15-2o minuta. Kad su pečene pustite da se malo ohlade i zatim ih lagano izbockajte čačkalicom ili iglicom još bolje da ih ne unakazite baš i tako da bolje upiju sirup.

Sirup od kave zakuhajte sa štapićem od cimeta i pustite da kuha nekih 5 minuta. Ohladite ga.

Tortice ukrasite sa par čokoladnih dražeja da dobijete efekt zrna kave i prelijte sirupom. Možete poslužiti i sa malo tučenog slatkog vrhnja.

*U sirup možete na kraju oddati i likera od kave.

Earl Grey dark chocolate mousse (Lagana krema od crnog čaja Earl Grey i vrlo tamne čokolade)

Scroll down for english version!

Svaki put kad naiđem u dućanu na neku čokoladu koja je nova ili na kakvom dobrom popustu, moram je jednostavno kupiti (naravno ako imam novaca kod sebe u tom trenutku). U zadnje vrijeme sam "slaba" na popuste dobrih čokolada na koje stvarno slučajno nabasam. Ipak, bliže se blagdani, čokoladu ću sigurno koristiti u receptima :)). Predbožićna groznica me skroz obuzela (ona pozitivna hiperaktivna bez božićnog pretjeranog konzumerizma i bespotrebnog trošenja puno novaca) da imam potrebu stalno nešto kuhati, peći, listati "sumanuto" kuharice i planirati što ću sve ispeći. Naime, svih sam obavijestila da će dobiti isključivo jestive poklone. Jel ima išta zabavnije od pakiranja i izrade jestivih poklona za naše najbliže?! :)))
E, sad sam već odmakla od današnje teme, ali pošto sam i za Svetog Nikolu od prijatelja dobila čokolade, poigrala sam se malo sa isprobavanjem recepata sa čokoladom.

Prije par mjeseci zaintrigirao me eksperiment molekularnih gastronoma, a radi se o tome da li je moguće napraviti mousse bez jaja i mliječnih namirnica?!? Zaista, moguće je! Jednostavno je. Treba otopiti 200 g čokolade u 225 ml vode na laganoj vatri, zatim uliti u manju posudicu i brzo istu ubaciti u veću posudu u koju smo stavili led i hladne vode. Zatim brzo pjenjačom izraditi mousse i spremiti ga u zamrzivač ukoliko želimo čvrstu konzistenciju, u protivnom jednostavno pohraniti u hladnjak.
Malo sam izmjenila taj recept, povećala omjer čokolade u odnosu na vodu i dodala čaj! Okus nije isti kao kod onih parfe bogatih krema i mousse-eva koje ste zasigruno probali, pa makar one kupovne, ali mogu vam potvrditi da je jako fino i neobično, ima jedan snažan aromatičan okus što možemo zahvaliti aromi bergamota u čaju Earl Grey!. Možda nekome ova verzija i neće biti ukusna, vjerojatno zbog jačine čaja, ali mislim da će se svidjeti onima koji naprosto uživaju u svemu što je od čokolade!
Recept je posebno prilagođen onima koji ne mogu, ne smiju ili ne žele konzumirati jaja i mliječne namirnice. Pun je antioksidanata iz crnog čaja i tamne čokolade,krcat željezom za koje je osim čokolade zaslužan i jedan od najprirodnijih šećera, Rapadura! Još tu slijedi extra(zdravo)djevičansko maslinovo ulje i par zrnca soli koji će pojačati okus same čokolade. Nisam u to vjerovala dok nisam i sama isprobala! :)

Slijedi recept:
150 g tamne čokolade, po mogućnosti kvalitetne sa 70 % kakaa, no može i ona za kuhanje
1/2-1 žlice crnog čaja (Earl Grey u ovom slučaju, ali vi možete i neki drugi po svojoj želji, npr. zeleni ili pak šumsko voće)
100 ml vode
1 žlica rapadura šećera (kojeg sam pronašla u bio dućanu sa zdravom hranom, možete staviti naravno i obični ako nemate i dozirati prema ukusu)
par kapljica extradjevičanskog maslinovog ulja
par zrnca krupnije morske soli (nisam imala, pa sam koristila običnu kuhinjsku)

Postupak pripreme recepta:
Žličicu crnog čaja stavite u kipuću vodu, pričekajte par minuta i zatim ocijedite. Stavite i šećer u vrući čaj, a količinu zrnca čaja dozirajte prema ukusu.
U posudu ulijte gotov čaj, ubacite razlomljenu tamnu čokoladu i dodajte par listića crnog čaja, mješajte na laganoj vatri dok se začini ne prožmu i čokolada otopi. Zatim pustite da se malo ohladi, procijedite i ulijte u predviđene posudice, ako želite da se stegne odmah, smjestite u hladnjak.
Za “final touch” mousse na kraju poškropite sa blagim voćkastim maslinovim uljem i par zrnca soli koji će se savršeno uklopiti jer će napraviti lijepi kontrast između slatkog čokoladnog okusa i pomalo pikantnog okusa extradjevičanskog maslinovog ulja i slanoće soli čime će se još više naglasiti okus čokolade. Ovaj savjet sam vidjela u jednom broju gastro časopisa Iće i Piće s time da se radilo o klasičnom moussu s jajima i vrhnjem.
I za kraj, odlučila sam od sad pa nadalje pisati blog i na engleskom jeziku zbog nekih prijatelja (Talijana, Španjolaca i Francuza) koji ne razumiju hrvatski.


Version in English:

Every time when I come across in the shop on a chocolate, new or with discount, I must simply buy it (of course if I possess enough money at that moment). Recently I have been "weak" on favourable discounts. The festive days become more and more close, chocolates will be used in good recipes (this regards to me surely). I am completely delighted with "pre Christmas fever" which is positive and hiperactive one, without the excessive Christmas consumerism and spending too much money!
I have a constant need to cook or bake something, lunaticly browsing cookbooks
and planning what I am going to bake :D.. namely I informed everyone on what I am going to prepare and that they will get exclusively eating presents from me ;))
I have been now quite far from the subject, but as I got for St. Nicholas few chocolates (from my friends) and bought some which have deduction price, I have played a little bit with experimenting on some recipes for making chocolate.

Few months ago I was intrigued with the experiments of molecular gastronomy chefs, the main one, Herve This and the great chef, Heston Blumenthal. The point is in the fact if it is possible to make chocolate mousse without using of eggs and milk products?!? In fact, it si possible, in deed. It is very simple. It is necessary to dissolve 200 g of chocolate in 225 ml of water at low heat. After that you should pour that mixture into a smaller container and quickly put the same one into a larger container in which you put ice and cold water. Quickly "mix" the mousse with foam maker, and save it in the freezer if you want a firm consistency, otherwise just store in the refrigerator.

I changed a bit this recipe adding black tea, Earl Grey, into the water and I increased the quantity of chocolate. The taste is not the same as classic chocolate mousse that you are used to eat. But I can confirm that it has fine and unusual taste thanks to tea and it's flavour of bergamot. Maybe my version will not be tastefull to those who are not acustomed to different taste, but I think it will be good for those who deeply enjoy in all products made of chocolate.

Recipe is especially suited to those who can not, or do not want to consume eggs and dairy foods.It is full of antioxidants derived from black tea and dark chocolate, laden in iron thanks to the Rapadura sugar. Yet, the following extra (healthy) virgin olive oil and a few grains of sea salt will enhance the taste of chocolate. I did not believe in it until I tried myself! :)

Here is the recipe:

150 g dark chocolate, preferably with a high quality 70% cocoa
1/2 - 1 tablespoon of black tea, in this case Earl Grey
100 ml of water
1 tablespoon of sugar Rapadura (which I found in a store with healthy food)
a few drops of fruity extravirgin olive oil
a few grains of sea salt

Place the tea into a boiling water, wait a few minutes and then drain. Add some sugar to taste. Dissolve on low heat chocolate with tea until it melts complitely adding some more grains of Earl Grey tea, mix all together and let it cool for a few minutes. Strain from grains of black tea and pour into the provided containers. Cool in the refrigerator.

***For the final touch, sprinkle over the mousse some olive oil and put a few grains of fine sea salt. It will make a nice contrast between the sweet chocolate flavor and slightly spicy taste of olive oil and salt.
I hope you'll enjoy the recipe!

Zobeni keksići sa jabukom i čokoladom

Bok svima!
Dugo me nije bilo dragi moji food blogeri, no to ne znači da ne pratim redovito sve vaše radove i fine recepte koje redovito pripravljate i predstavljate na svojim blogovima. i I iako sam već zapostavila ovaj blog, nekako mi je baš žao da ga zapostavim skroz. Sad opet imam malo više vremena, ali ne zadugo pa ću ovo malo vremena iskoristiti da ispišem jedan fini recept za mekane zobene kekse sa pireom od jabuke i komadićima čokolade. Btw., vani je takvo neko sivilo već danima (bar u Rijeci) koje izaziva laganu depresivu pa je najbolje uhvatiti se nečega kreativnog (ako imate vremena), npr. izrada finih keksi...
Popravak raspoloženja zajamčen ;)))

Prelazim na recept....

Za cca 24 velikih komada keksa trebati će vam:
115 g maslaca
115 g pirea od jabuka (otprilike jedna veća jabuka)
2 žličice džema od kupine (ili marmelade ili nekog drugog džema po želji)
200 g šećera (također po želji, koristila sam od Alnature onaj "valjda prirodni" od šećerne trske koji ima malo specifičan miris i okus)
1 žličica sode bikarbone
1 žličica arome badema
50 ml kipuće vode (da, kipuće :) , malo sam se čudila kud sad kipuća voda?!)
125 g zobenih pahuljica
280 g pšeničnog brašna (ili po želji mješavina raznih vrsta brašna, integralno, raženo, od pira itd...)
prstohvat soli
55 g čokoladnih kapljica ( ako nemate nema veze, ja sam stavila na komadiće sjeckanu mliječnu čokoladu)
1/2 žličice cimeta (koristila od Alnature koji se može kupiti u Dm-u, sadrži 70 % cejlonskog cimeta i 30 % kasija cimeta, na kraju posta pojašnjenje!)

Postupak pravljenja keksića:

1 Najprije dobro izmiksajte pire od jabuke, maslac, šećer i 2 žličice džema dok ne dobijete mekanu i ujednačenu smjesu.

2 U jednoj zdjeli pomješajte sodu bikarbonu i aromu badema sa kipućom vodom i zatim ulijte u prethodnu smjesu od maslaca. Opet sve dobro izmješajte. U drugoj zdjeli pomješajte sol, cimet, brašno i zobene pahuljice i sve to ubacite u tekuću smjesu. Na kraju dodajte kapljice čokolade ili nasjeckanu čokoladu na komadiće.

3 Na pleh na koji ste stavili papir za pečenje stavljajte sa žlicom hrpice smjese pazeći da su dovoljno udaljene, iako se tokom pečenja neće otopiti i ići u širinu već će se napuhati malo tako da je dovoljno 2 cm razmaka. Stavite peći na 200 celzijevih stupnjeva 10 minuta ili više po potrebi i ovisno o vašoj pećnici, te dok keksići mrvičak ne posmeđe.

4 Kad su pečeni premjestite ih na rešetku da se ohlade i počnite degustirati uz šalicu omiljenog čaja! :D

p.s.: 5 Pohranite ih u limenu kutiju!
Napomena:

Pekla sam 2 ture jer mi nije sve stalo na jedan pleh za pečenje, i ostavljala sam dosta razmaka između keksića iz straha da se ne polijepe jedan za drugoga (što mi se jednom desilo, ne kužim u čemu je bila stvar). Soda bikarbona vjerojatno spašava cijelu stvar da se oni napuhnu i zadrže svoj oblik tokom pečenja. 10 minuta je bilo dovoljno da se speku.

Što se tiče cimeta, koristila sam Alnaturin cimet jer je zdraviji od onog običnog kupovnog jer sadrži 70 % cejlonskog cimeta što je veliki udio naspram 30 % kasija cimeta. Naime u industrijskom cimetu je onaj kasija cimet koji između ostalog sadrži jedno eterično ulje, kumarin, za koji je dokazano da u većim količinama šteti zdravlju tj. toksičan je. Ukoliko vaš više zanima o cimetu nastavite čitati, ukoliko ne, ovo bi bio kraj današnjeg posta. :)

članak sa stranice www.zdravlje.hr
Zdravstveni aspekt

Kad se govori o primjeni cimeta u proizvodnji i pripravljanju hrane najvažnija razlika u sastavu obiju vrsta cimetovca sa zdravstvenog gledišta je bitno veći udio spornog kumarina u eteričnom ulju kasije (do 5%) nego u cimeta (0.45%).

Primjena cimeta i kasije u kozmetici također može izazvati negativne učinke i implikacije na zdravlje, budući da se nekoliko sastavnica njihovih eteričnih ulja (cinamaldehid, eugenol, kumarin) nalazi na popisu tvari koje mogu izazvati alergijsku reakciju na koži. Zbog toga se ove tvari moraju posebno i navesti na deklaracijama proizvoda koji ih sadrže.

Kumarin je oksidirani heterociklički spoj i biološki aktivna aromatična tvar koja se može naći u raznim biljkama. Nekada se dodavao kao čista tvar zbog slatko-svježeg mirisa koji podsjeća na sijeno i vaniliju i palećeg okusa s gorkim podtonom. Međutim, zbog dokaza o mogućem štetnom djelovanju na zdravlje, ekstrakti biljaka koje sadrže kumarin, danas su većinom zabranjeni u prehrambenoj industriji. Zbog svojih organoleptičkih svojstava bio je omiljen dodatak duhanskim aromama, što također više nije dopušteno.

Znanstvena istraživanja su pokazala da već vrlo male doze kumarina mogu značajno oštetiti jetra i bubrege, posebno kod osjetljivih ljudi. Dokazano je njegovo hepatotoksično i hemoragijsko djelovanje.

Zbog moguće opasnosti po zdravlje udio kumarina u hrani i zakonski je ograničen. Njegova koncentracija u prehrambenim proizvodima, u koje može dospjeti kao prirodna sastavnica nekih prirodnih aroma i biljnih ekstrakata, ograničena je na maksimalnih 2 mg/kg. Izuzetno je dopušteno do10 mg/kg u određenim vrstama karamela, 50 mg/kg u gumama za žvakanje i 10 mg/l u alkoholnim pićima. Ove granice određene su EU direktivama i međunarodnim preporukama Codex Alimentariusa (FAO i WHO). Ista ograničenja propisana su i našim Pravilnikom o aromama. Prevođenjem ovih brojki na stvarnu primjenu proizlazi da se najviša dopuštena i time bezopasna količina od 2 mg/kg proizvoda može prekoračiti već uporabom 0,05 – 0,1 g kasije. Za isto prekoračenje pri uporabi cimeta potrebna je preko 10 puta veća količina začina.

Prekoračenja dopuštenih količina kumarina već su zabilježena u zemljama EU. Nekoliko proizvoda rižinih pahuljica s aromom cimeta zbog toga je povučeno s tržišta, o čemu su bile obaviještene i sve zemlje članice (putem RASFF).

FBI rukavice - Sweet Sensation

FBI rukavice je mjesečna igra koju je pokrenula Mamajac sa bloga Cooks and bakes, a zadatak igre je istražiti izabrani blog, odabrati jelo, napraviti ga, te prezentirati putem fotografije i putem osobnih zapažanja i dojmova. U mjesecu svibnju istražujemo zaista prekrasan Monikin blog - Sweet sensation na koji po nekoliko puta svraćam jer mi je jednostavno gušt gledati fotografije i Monikine recepte. Do sad sam isprobala 2 njena recepta, a iskreno se nadam da ću još nešto stići spremiti do kraja mjeseca.

Prvi recept je bio Cinnamon Truffles, kuglice su nestale iz kutijice isti dan i svi su bili oduševljeni. Izmjene koje sam napravila su minimalne, uvaljala sam ih u gorki kakao u prahu umjesto čokolade u prahu, i koristila čokoladu sa uljem naranče od Alnature. Izuzetno ukusno i extra-čokoholičarski. :D

Sljedeći recept koji sam isprobala je preukusna pureća rolada s pancetom i rikulom. Nisam imala u tom trenutku pancete, pa sam je izostavila u receptu, i punila parmezanom i rikulom. Sve u svemu ručak za 10. :)

Bronhi čokoladne praline

Već duugo dugo "kemijam" ovaj recept. :D
Iskreno, ne volim bombone, osim onih od karamele tipa Werther's Original ili Kraševih mekanih karamel bombona..ali Bronhi..to mi je najdraži bombon!!! :D
Pokušala sam pronaći par podataka o Bronhi bombonima, npr. kada i tko ih je kreirao itd. ali nisam ništa pronašla, možda bi trebala otići u tvornicu Kraša da mi malo ispričaju o tom bombonu.;) Jedini podatak koji sam pronašla jest da je najbolja godina za Bronhie bila 1879./'80. kad nisu bili niti pretvrdi niti premekani.
Ono što čini Bronhi bombone posebnima i drukčijima od ostalih bombona koji osvježavaju jest spoj mekanog karamel bombona sa ekstraktom sladića, anisa i drugih ljekovitih biljaka. Veliki udio u Bronhiu ima i kondenzirano mlijeko i upravo ga to čini finim mekanim karamel bombonom.
Probala sam raznorazne bombone sa sladićem (kao poznata crna talijanska Liquirizia), ali svi ti bomboni su ili gumeni, crni i šareni, ili tvrdi, minijaturni i vrlo jaki. Uglavnom, nisu mi se baš svidjeli. S druge strane bilo bi zanimljivo probati i vrlo poznate finske Salmiakki bombone koji su ni više ni manje nego slani zbog amonij-klorida koji im se dodaje. Poznati su i švedski polumekani slani bomboni Djungelvrål.

Djungelvrål, švedski polumekani slani bomboni sa sladićem

No da se mi vratimo na Bronhi i njegov temeljni sastojak, sladić koji se još naziva i slatki korijen (lat. Glycyrrhizae/Liquiritae radix). Sadrži saponine (glicirizin), flavonoide, fitosterine, kumarine. Djeluje sekretolitično, ekspektorantno (razrjeđuje sekret i olakšava iskašljavanje), protuupalno i spazmolitično. Olakšava tegobe dišnih puteva, kašalj, promuklost. Koristi se i za cijeljenje sluznice želuca i crijeva (ulkusni profilaktik). Zbog svih ovih svojstava nije ni čudo da nakon Bronhija zaista "lakše se diše"!

Ove pralinice koje sam napravila su jako fine ako volite After Eight ili bilo kakvu čokoladu sa pepermintom. Jednom prilikom sam probala čokoladu sa punjenjem od absinta :DD i dosta me podsjetila na Bronhi pa mi je to bila dodatna inspiracija za ove praline.
Slijedi recept:
50 g tamne čokolade (koristila sam Bitter čokoladu od Kraša)
7-8 Bronhi bombona
1 žličica slatkog vrhnja za kuhanje
1 žličica maslaca

Tamnu čokoladu i Bronhi bombone otopite na pari, dodajte žličicu vrhnja i maslaca. Smjesa bi se trebala odljepljivati od posude i biti gusta, ako ne, dodajte još koji Bronhi bombon. Žličicom stavljajte hrpice smjese na papir za pečenje. Možete izliti i u pleh, pa kasnije rezati na kockice. Tijesto kada se ohladi ima kakvu teksturu da ga možete oblikovati kako god želite, a bilo bi dobro praline preliti čokoladnom glazurom.
Dobar tek! :)

Cassata siciliana - sicilijanska kraljica

Naziv će vam možda biti poznat ako ste ikad probali kuglicu sladoleda "cassata"..u talijanskom rječniku prijevod za riječ cassata je sladoled s kandiranim voćem.

Cassata siciliana je tradicionalna sicilijanska torta na bazi kreme od ricotte, šećera, ribane čokolade i kandiranog voća, te biskvita Pan di Spagna.
Riječ cassata dolazi od arapske riječi "qas'at", zdjelica, ili od latinske riječi "caseum", sir.
Postoje 2 objašnjenja povijesti ove slastice.
Jedna priča kaže da su je oko 1000. g., za vrijeme najveće islamske vladavine u Palermu, kreirali kuhari Emirove palače, a inspiraciju su pronašli u saracenskoj kuhinji.
Druga priča objašnjava kako pojavu ove torte možemo zahvaliti isključivo dolasku Arapa na prostore Sicilije.
Naime, Sicilija je od 9.-11. stoljeća bila pod arapskim utjecajem. Tako su Arapi sa sobom u Palermo donijeli šećer, limun, cedar, mandarinu, gorke naranče i badem. Vjeruje se da je jednom zgodom Saracen mješao sastojke za Cassatu te u trenutku kad ga je Sicilijanac pitao naziv kolača, Saracen ga nije razumio pa mu je odgovorio "qas'at"! što je na arapskom naziv za zdjelicu. Riječ cassata se također prvi put spominje u prvom sicilijansko-latinskom rječniku iz 14. stoljeća, gdje stoji objašnjenje: cassata - "cibus ex pasta panis et caseus compositus" što bi značilo "hrana koja se sastoji od tijesta i sira".
Kad spominjemo ricottu, ona se na Siciliji proizvodi još od prapovijesti. Međutim, tadašnja Cassata nije bila nalik današnjoj. Za vrijeme normanske dominacije u Palermu je kod samostana Martorana kreirano posebno tijesto Martorana, na bazi mljevenih badema i šećera, te zelene boje koja se dobivala korištenjem biljnih ekstrakta. Na taj način tijesto se nije više peklo. Stoljećima su svećenici i kuhari plemića strogo čuvali tajnu recepta Cassate.
Španjolci su tijekom vremena na Siciliju donijeli čokoladu i Pan di Spagna, spužvasto rahlo tijesto na bazi brašna, umućenih jaja i šećera.
U vrijeme baroka u Cassatu se još dodaje kandirano voće.
U početku ova je slastica bila prvenstveno tradicionalni proizvod sicilijanskih samostana koja se jela isključivo na Uskrs. U jednom službenom dokumentu Sinoda iz Mazara del Vallo, iz 1575. godine saznajemo da je Cassata nezaobilazna za vrijeme blagdana. Sicilijanska poslovica kaže "Tintu e cu nun mancia a cassata a matina di pasqua" ili "Jao onome tko ne jede Cassatu na uskršnje jutro!" :D
Danas postoje različite varijante Cassate, ali su temeljni sastojci poput ricotte, kandiranog voća te laganog biskvita uvijek prisutni. Najčešće je prekrivena glazurom od šećera i posebnim kandiranim voćem čiju je verziju predstavio palermski slastičar Salvatore Gulì 1873. godine u Beču. Od tada Cassata se nije bitno mjenjala.

Slijedi recept iz talijanske kuharice..

Za 8 osoba:

Za biskvit:
150 g brašna za dizana tijesta
25 g gorkog kakaa
1 žličica praška za pecivo
175 g omekšanog maslaca
175 g smeđeg šećera
3 jaja

Brašno, kakao i prašak za pecivo prosijte u zdjelu te promiješajte. Dodajte maslac, šećer i jaja i miksajte sve dok smjesa ne postane kremasta. Okruglu odgovarajuću posudu promjera 18 cm namažite maslacem, prebacite kremu i stavite peći na 190 Celzijevih stupnjeva cca 30-40 minuta. Kad je pečeno ohladite te prerežite na 3 djela.

Za kremu:
450 g ricotte
100 g ribane čokolade za kuhanje
120 g šećera
3 žlice vina Marsala (vrsta sicilijanskog vina)
60 g komadića kandirane naranče
25 g badema na listiće

Za ukrasiti:
šećer u prahu
ribana čokolada
gorki kakao

Pomješajte ricottu sa šećerom, sitno naribanom čokoladom i vinom marsala dok ne bude nalik finoj kremi. Na kraju dodajte kandiranu naranču i bademe na listiće i opet dobro izmješajte.
Prvi i drugi dio biskvita premažite kremom, poklopite sa trećim djelom, posipajte sa šećerom u prahu, gorkim kakaom, te u sredinu nabacajte na grubo ribanu čokoladu.
Torta mora stajati najmanje 8 sati u hladnjaku, ili cijelu noć.
Dobar tek!

Čokoladni džem s cimetom

Ovaj divan recept pronašla sam na Medihinom blogu na stranici od Coolinarike. Već se mjesecima spremam napraviti ga, međutim kondenzirano mlijeko i nije baš lako nabaviti kod nas. Uspjela sam ga nabaviti u Italiji, pod nazivom "latte concentrato". Pakiran je u limenci, u 2 varijante, zašećeren i bez šećera. A ukoliko ga ne možete nabaviti, nekoliko domaćih recepata se nalazi na stranicama Coolinarike.

Uglavnom, kada sam napokon nabavila to mlijeko, smješala sam sve namirnice navedene u receptu, i zatim kuhala i mješala i mješala na laganoj vatri...
...i već je polako postajalo naporno to mješanje jer nikako da se zgusne ;)..ali isplatilo se. :D Budući da nisam imala termometar za provjeru temperature, poslušala sam Medihin štos sa kuhačom. Kad je kapljica džema visjela u zraku, bio je gotov.

I tako je moj čokoladni džem bio za otprilike sat vremena spreman za konzumiranje, gust i fine marmeladne teksture da nema nimalo sumnje da se radi o pravom pravcatom džemu ;) ma štogod netko tvrdio... To ipak nije klasični namaz tipa Eurokrem!
Ovaj podsjeća na čokoladne kreme kojom pune kupovne brioše tipa 7 Days...ili možda na čokoladni karamel puding.
Jedina izmjena koju sam napravila u receptu je začin. Nisam imala med od naranče, pa je cimet dobio ulogu začina tako što sam ga dodala na samom kraju. Ipak mislim da bi korica naranče i med od naranče bili najbolji izbor.

Za kraj, toplo preporučam da isprobate ovaj recept, meni se toliko svidio da sam ga morala upakirati....zaslužio je! ;)

Medenjaci - 1. dio

Obožavam medenjake. Nadam se da ih i vi volite. ;)

Čim se spominje med sve mi je nekako odmah slađe. Svijeća s mirisom meda, šampon s medom, gel za tuširanje s medom, mlijeko i med prije spavanja, čaj s medom i puuno toga s medom..na kraju krajeva medenjaci. :DD Prhki, mirisni, aromatični..uvijek dobrodošli.

Ove medenjake iz kuharice "Prirodno i slatko" Jadranke Boban Pejić, koje sam već nekoliko puta napravila razlikuju se od klasičnih medenjaka. Neke sastojke sam dodala i napravila neke izmjene i nastalo je ovo što slijedi. :D
Još jedna samokritika prije recepta, a glasi: budući da ponekad pretjeram u svom eksperimentiranju :(, tako sam i u ovom receptu mrvičak pretjerala s kakaom što se može vidjeti na njima jer su ekstremno tamni. Naime, stavila sam umjesto 2 žlice, 5 žlica kakaa misleći da će biti extra čokoladni a i da potrošim kakao koji već duže vrijeme čami!!!:D
Iako su ispali fino, aromatično, mirisno itd., malo su ipak bili prejaki, pa mi je umjesto tog eurokrema više pasao neki kiseli domaći džem koji će ubiti taj jaki okus kakaa kao npr. u Sacherici spoj marmelade od marelice i čokoladnog biskvita. :) Zato preporučam da stavite 2 žlice kakaa, biti će i više nego dovoljno. Ukoliko se ipak odlučite eksperimentirati sa puno kakaa imajte uza sebe džem ili nešto fino kiselkasto kad ih budete jeli! ;)

Slijedi recept za koji vam treba:

2 i pol šalice brašna (koristila sam polubijelo)
pola šalice meda (koristila sam kestenov med koji je malo gorkast i jači od ostalih)
pola šalice biljnog ulja
4 žlice maslaca ili margarina
2 žlice kakaa ;)!
1 naranča neprskana
pola žličice soli
malo cimeta
3 klinčića
1 žlica praška za pecivo
šalica grožđica

brašna po potrebi

Postupak:

1. Naranču operite i naribajte koricu i stavite sa strane. Zatim iscijedite naranču i stavite močiti grožđice u sok od naranče na par sati. Grožđice će skroz upiti sok. Nakon toga ih izmiksajte da dobijete kremu.

2. Zagrijte na laganoj vatri ulje i med, promješajte dobro i maknite sa vatre te dodajte kremu od grožđica i koru od naranče.

3. Promješajte sve ostale suhe sastojke, dodajte mješavinu meda, ulja i kreme od grožđica te na kraju maslac. Zamijesite tijesto.

4. Tijesto razvaljajte i izrežite u željene oblike te pecite u pećnici na 180 Celzijevih stupnjeva. Kad su pečeni ostavite da se malo ohlade te ih dalje spajajte sa nekim čokoladnim namazom tipa Linolada ili pak sa đžemom.


Dobar tek!