29. siječnja 2010.

Ruski medovik (медовик)

"Teško je naći čovjeka koji ne voli "Napoleona", "Medovik" ili "Ptičje mlijeko". Navikli smo držati ove i ostale ruske slastice isključivo ruskim izumom. Međutim znate li odkuda potječu te slastice, tko ih je osmislio i zašto imaju takav naziv? Pravi odgovor je nemoguće dati budući je porijeklo ovih slastica obavijeno različitim legendama. Savršeno je očito da pripadaju periodu Ruskog Carstva i najvjerojatnije su ih po prvi puta napravili slastičari koji su kuhali na ruskom dvoru. Sudeći po tome, i kakvu popularnost uživaju restorani tradicionalne ruske kuhinje, i danas ima mnogo znatiželjnika koji žele isprobati odabrana ruska jela pripremljena točno po receptima carevih kuhara. Velik i pompozan restoran "Puškin" već godinama drži najveću popularnost u Moskvi...

...a kako je nastao ruski medovik?

Carica Elizabeta Alekseevna (čitaj Aleksjejevna), žena cara Aleksandra I, nikako nije voljela med. Novi kuhar tu činjenicu nije baš uzeo u obzir i odlučio je obradovati nadolazeće goste svježim domaćim receptom. Lagane medene korice i kuhana krema vrlo ubrzo su postali slavni.
Jelo se strašno svidjelo carici Elizabeti. Tokom jednog razgovora smotani kuhar je priznao carici da je glavni sastojak ovog kolača ništa drugo nego - med! Zbunjena carica saznavši za cijeli događaj, prasnula je u smijeh i izdala naredbu da se kuhara nagradi. Od tada, medovik je postao omiljena slastica carice Elizabete." :-)
Djelomičan prijevod ruskog članka
Kada sam saznala da je odabir ovomjesečne igrice Kuvarijacije ruski medovik korisnice Badrubuldure , jako sam se obradovala i točno sam imala predodžbu kako ću ga napraviti, uslikati, kakve boje će prevladavati itd. . Htjela sam da bude skroz u ruskom stilu, pa sam i odabrala tamnije i crvenkaste boje. Ne znam da li sam u tome uspjela, ali kolač je svakako fenomenalan!
Iako nisam puno torti napravila u životu, tek nekoliko, od nekolicine raznih keksi i kolača, mogu sa sigurnošću reći da mi je ovo dosad najbolji kolač. Svi ostali mi pokraj ovoga padaju u vodu.
Nemam iskustva nikakvog sa ovakvim korama i na kraju sam zadovoljna kako su mi uspjele. Pazila sam skroz da mi ne zagore, i istina, potrebna je sekunda da se prepeku. Pekla sam ih u standardnom kalupu za tortu sa obručem, naravno skinula obruč dok se peku i dobila 6 kori. (Moram napomenuti da sam što se tiče kora, slijedila postupak i precizne količine u receptu sa Majinog bloga. Isto tako sam primjetila da su količine u maslacu kod nje upola veće, umjesto 75 g, stavila sam 180 g. Nisam se previše obazirala i dalje nastavila sa receptom, nekako mi se činilo da veća količina maslaca ne može naškoditi. Tokom mijesenja tijesta sam morala dodati još brašna, otprilike 30-50 g, dok tijesto nije bilo lijepo mekano.)
Što se tiče kreme koristila sam Mileram od 22 % m.m., i kiselo vrhnje od 200 g od po 22 % m.m. Pomješala sam obje vrste vrhnja sa šećerom u prahu, nisam koristila onaj kristalni jer mi se nije dalo čekati da se otopi u hladnjaku. Napominjem da sam samo na kratko promješala vrhnje, tek toliko i djelomično sam i zato izabrala šećer u prahu, on se prije otopi i ne treba puno mješati kremu, imala sam čak malo grudica šećera, ali sam ih radije ostavila. Kasnije sam skužila da će mi faliti kreme, pa sam još umješala 2 vrhnja od po 180 g od 12 % m.m. Krema nije bila previše gusta, ali niti previše tekuća. Na kalup sam vratila natrag obruč i ubacila prvu koru, namazala narednih 4 kora sa kremom i stavila u hladnjak da lijepo "odspava" 24 sata.
Koru koja je bila viška sam narezala na više trokuta, napunila kremom i pustila sat vremena da slegne. Htjela sam probati kolač, a i trebalo mi je za potrebe fotografiranja budući da torta-medovik najvjerojatnije sutra ide na rođendan prijatelju pa neću imati niti prilike je uslikati i prezentirati. Već nakon pola sata ovaj komadičak dolje na fotki se mogao lako rezati, kore nisu bile uopće tvrde nešto strašno, iako se jasno vidi da on ipak mora odležat do sutra. Navečer je već ovaj komadičak bio mekaniji.
I mala matrjuška je odlučila pozirat ;))

Sve u svemu, toplo preporučam onima koji nisu probali ovaj kolač da ga definitivno probaju.

Broj komentara: 19:

Snježa kaže...

Nagovorila si me! Odnosno sve vi koje ste ga pravile ovoga puta!

Marigold kaže...

hehe :-))) baš mi je drago, ovo je hit godine (prošle ;) )

Tadeja kaže...

:))
Prije svega, hvala na priči o medoviku! Odlična je i odmah mi je i kolač draži, jer ima priču i povijest!
Mene je malo do umjereno izludio :), ali preživjeti ću :))
Upravo su mi na putu kuharice iz Amerike, između ostalog i Ruska kuhinja i strašno se veselim, priznajem da vrlo malo znam o ruskoj kuhinji i da je asocijacija uglavnom uvijek boršč i kad smo Timna i ja birale knjige, čak je Timna čim ju je ugledala rekla da, tu ćemo, o ruskoj kuhinji nemamo gotovo ništa.
Odlično ti je ispalo i sjajno si se dosjetila ugurati u okrugli kalup, možda, ali samo možda, jer je moj mileram ostao tekući, bi i moja tako uspjela, ovako mi je ostalo suho, ali dajem medoviku kredit i pokušati ću još jednom :))
I fotke su super i imaju ruskog štiha! :)

Snjezana kaže...

krasna prica i krasano napravljen kolac.:) ideja o ruskoj atmosferi na slikama je super.:)))

Marigold kaže...

Hvala ti Tadeja! :-) upravo sam pročitala tvoj post o medoviku ali nikako da komentiram jer neće, pokušavam već dugo komentirati tebi, Jasenki i Godivi, ali neće, ili sam ja smotana pa ne kužim ili ne znam što. :-( Uglavnom, valjda nitko to nije primjetio, ali se recept od Mamajac razlikuje u količini maslaca, ja sam to jos danas skuzila kad sam gledala original recept na coolki i recept od Mamajac, to je upola veća količina maslaca, 180 g, kod Maje, i ja sam radila prema njenon receptu i nisam imala uopće problema, naprotiv, kore kad su se ohladile bile su mekane i lake za rezanje što je mene skorz začudilo. Mislim da je onda stvar u tome, u maslacu! Zaboravih to napomenuti ali dodati ću u post, jer možda na kraju su kore nekima ispale preteške za jednu nježnu kremu poput kreme od kiselog vrhnja pa je na kraju krajeva u tome cijela kvaka!
Predlažem ti da probaš sa većom količinom maslaca onda..
Veselim se tvojim budućim ruskim receptima na blogu!! :D

Marigold kaže...

Hvala ti Snježana!! :-)

mamajac kaže...

PREDIVAN JE!!! Drugo nemam sta da kazem!

Tadeja kaže...

Marigold, ne znam što je skomentarima, meni se to dogodi obično na blogovima koji kao i ja imaju provjeru riječima, pa ja utipkam komentar, kiknem i odem dalje i ne skužim da me tražio provjeru, a poslije se čudim k'o pura dreku gdje je moj komentar :)
A što se tiče maslac, vidjela sam ja odmah razliku kod Maje i mene u receptu, ali Badribuldurin recept kaže 3 žlice. Meni nikako 3 žlice ne ispadnu 180g.

Marigold kaže...

mislim da možda zbog flash playera ili nečeg sličnog ne mogu komentirat na nekim blogovima, jer stisenm "objavi komentar" i krene da će ga objavit, i na kraju nema komentara.bo.ma nema veze.sredit će se kad tad to..
a da, ja sam skontala pak da je 3/4 tvrdog margarina - 3/4 šalice..mah, treba pisati u gramima, bar otprilike ako niš, i to je to.. :-))

mamajac kaže...

Pa sad ne znam, meni je 3/4 tvrdog margarina = 3/4 od 250, sto mu dodje oko 180 g. Tamo u receptu pise 3 kasike mekog, ili 3/4 tvrdog. Nije bas precizno napisan recept, sto smo svi vec zakljucili :/

Ljilja kaže...

Ebba, prelepo ti izgleda torta. Mene sada bas interesuje kako bi mi ispale korice sa tom kolicinom putera, mada sam ja i sa tri kasike prilicno zadovoljna koricama :))
Hvala ti za prevod price o Rusiji, to je bilo zanimljivo citati :D
Fotke su ti prekrasne :)))

Andrea kaže...

Kako je tebi divno ispao. Sve si savršeno složila, i fotke i dekoraciju i priču. Baš kako Tadeja kaže odmah mi je kolač draži. :)
Inače baš sad čitam prekrasnu knjigu "Nacionalne kuhinje Sovjetskog saveza" Viljama Pohljobkina i nisam nigdje našla ništa slićno ovom kolaču.
Ova knjiga je prastara i izgleda da je više nema u prodaji, a posebna je upravo zbog vrlo bogatog osvrta na povijest ruske i ostalih kuhinja bišeg sovjetskog saveza. Ako budeš imala priliku svakako je nabavi. :)

Marigold kaže...

Hvala Lilja i Andrea!!! :)))
Lilja: baš sam pogledala i tvoj medovik i stvarno ti je baš predivno ispao, a kako si ga tek precizno narezala, ma bez greške! :-))
Andrea: hvala ti za savjet za knjigu, svakako ću je potražiti u našim knjižarama a možda i u biblioteci.. što je vrlo zanimljivo, nema baš puno na netu informacija o ruskom medoviku, a voljela bi općenito više saznati o ruskoj kuhinji, sad su mi na piku sibirski peljmeni od Badrubuldure...:D

MASATERA kaže...

Prekrasno ti je ispao !!

Dajana kaže...

Jako je lijep, ja obožavam i običnu našu medenu pitu, ali ne znam da li ću ovo praviti, morala bih sve sama pojesti, a nije mi to baš pametno :))))

Sweet Corner kaže...

zaista ti je predivan!!!

Marigold kaže...

Hvala cure! :-)))
Dajana, zar nitko od tvojih ne voli meed?? :-)))

Tamara kaže...

često se vraćam na ovaj post...uživam u ovim fotkama, super ti izgleda medovik!

Ebba kaže...

Hvala Tamarić :-)))