7. travnja 2010.

Domaći čokoladni keksi kao Grancereale con fave di cacao

Duže vrijeme mi se vrzma po glavi napraviti čokoladne kekse, ali da budu djelomično zdravi i napravljeni od kvalitetnih sastojaka koji imaju nekakvu hranjivu/nutritivnu vrijednost. Zobene pahuljice obožavam i kod mene nema doručka bez zdjelice onog najobičnijeg muslija sa suhim voćem i mlijekom. Tu ne mislim na raznorazne kutije industrijskih "sljepljenih" žitarica koje su, da se razumijemo, fine, ali ipak pune nepotrebnih aditiva, šećera i hidrogeniziranih masti koje prehrambena industija nonšalantno dodaje u svrhu "poboljšavanja" okusa, a od kojih mi zaista kasnije bude samo slabo jer su preteške.
Ponekad napravim i sama svoj mix pahuljica pa ih pomješam sa komadićima čokolade, raznim suhim i koštunjičavim voćem i dobijem time relativno jeftin doručak, a s druge strane zdrav obrok. Što se tiče keksa za doručak, jedini koje sestra i ja jako volimo i najčešće kupujemo su talijanski Grancereale. Ona obično odabere one sa kakaom i zrncima kakaovca dok ja uzmem one sa jabukom i lješnjacima. Da ne zaboravim napomenuti, ukusni su i oni Mavrovićevi Irokez keksići, jedina mana im je visoka cijena pa ih ne kupujem baš prečesto.
I tako sam jučer naumila napraviti nešto slično Grancereale čokoladnim keksima. Recept i ideja je potekla od jednog recepta za prhko čokoladno tijesto koje sam upotrijebila u onim čoko butterscotch torticama sa meringom i odmah sam primijetila da me okus podsjetio na nešto vrlo poznato. Još sam podosta izmijenila recept i dobila čokoladne kekse koji nisu preslatki i imaju finu aromu naranče i apsolutno sve što možete tražiti od jednog čokoladnog keksa. :) Napominjem, za one koji ne vole da im zrnca raži i zobi krckaju pod zubima bolje da izbjegnu ovaj recept. :)
Moja seka koja ne voli kerefeke u kuhinji je bila posebno zadovoljna keksima pa mi je to bio dodatan znak da bi se recept mogao većini svidjeti. ;)
Prelazim na recept, za 30-ak keksića debljine 1 cm:

50 g sitnih zobenih pahuljica
100 g raženog brašna
100 g polubijelog pšeničnog brašna T850
60 g rapadura šećera (bio&bio trgovine) ili neprerađenog šećera od trske, Alnatura (Dm trgovine)
40 g kakaa u prahu
125 g maslaca (koristila sam domaći, kupljen na tržnici)
prstohvat soli
1 žumanjak
1/2 naranče (iscijediti samo sok)
1 žlica arome vanilije
100 g čokolade sa 70 % udjela kakaa i uljem naranče, Alnatura (prodavaonice Dm)

Brašna, zobene pahuljice, prosijani kakao, šećer i prstohvat soli pomješajte, dodajte hladan maslac na komadiće te "mrvite" dok ne smrvite maslac sa brašnom da nalikuju krušnim mrvicama. Čokoladu nasjeckajte na vrlo sitne komadiće (ovo je meni najdosadniji dio jer sam ručno sjeckala s nožem :S ), kao čokoladne kapljice. Umješajte u smjesu od maslaca i brašna, zatim dodajte polovinu soka od naranče koju ste ocijedili, aromu vanilije te žumanjak. Oblikujte mekano prhko tijesto te dodajte narančinog soka ukoliko je potrebno da biste mogli oblikovati relativno mekano tijesto. Razvaljajte ga u kobasicu te režite tanke ploškice ili razvaljajte tijesto između nekoliko slojeva prozirne, folije te režite oblike po želji. Neka budu 1 cm debljine. Pecite u pećnici 15-20 minuta na 180 Celzijevih stupnjeva, nema straha da zagore jer je tijesto vrlo zahvalno i ne sadrži puno maslaca.
Još par riječi o neprerađenom šećeru Alnatura ili o rapadura šećeru. Iako će mnogi pomisliti kako je smeđi šećer i bijeli šećer jedno te isto, u ovom slučaju to ipak nije tako. Ako samo probate ovaj šećer uvidjeti ćete razliku između ovog šećera, smeđeg poput onog Muscovado i najobičnijeg bijelog šećera. Ovaj je blago sivkaste boje poput pjeska i ima jedan potpuno drugačiji i manje slatki okus tako da se zaista može osjetiti da se radi o šećeru prerađenom isključivo iz šećerne trske, a ne iz šećerne repe. Po internetu sam pronašla podatke i da je vrlo bogat željezom, a najviše se proizvodi u Brazilu. Ako "uguglate" rapadura naići ćete na još dosta podataka o tom šećeru, ukoliko vas zanima.